Zmajevi već deceniju teže igraju utakmice u kojima su favoriti, u kojima se očekuje da oni diktiraju igru.
Protiv Kipra su prošle sedmice Zmajevi u nekim stvarima bili manje dobri nego protiv snažnije Austrije mjesec dana prije. Ustvari, bila je to jedina utakmica, uz onu protiv San Marina kući, u kojoj Zmajevi nisu pokazali napredak u igri i taktici koji u mandatu Barbareza ipak pokazuju iz meča u meč.
Zašto? Zato što vam je potrebno iskustvo da uvijek pokažete svoj najbolji kvalitet. A u fudbalu je kvalitet najteže pokazati kada se očekuje da vi diktirate igru.
A kada imate ekipu sastavljenu većinom od neiskusnih igrača, onda čak i to da vodite može biti opterećenje.
Osim uloge favorita, iako to malo čudno zvuči, dojam je da je i vodstvo protiv Kipra bilo dodatni teret Zmajevima, pa smo gledali manjak dobre komunikacije među igračima, povremeno potpuno jeftino taktičko ponašanje, ali i općenito “strah na lopti” kako se to kaže u fudbalu…
Ne bi se niko bunio zbog toga puno, da nismo bili u tim stvarima puno bolji u ranijim mečevima protiv još težih protivnika. Ali možda je protiv težih protivnika psihološki lakše igrati, jer je imperativ manji?
I šta tu može selektor i njegov tim?
Pa vjerovatno samo ono što oni već rade, a što je nedostajalo Zmajevima proteklih godina. Da se reprezentaciji osigura najbolji temelj – da okupi najbolje igrače koji uz to imaju pravi timski i partiotski karakter, da provode jasna pravila rada i funkcionisanja kolektiva, te da na kraju uigravaju iste igrače koliko god je to moguće.
I onda da se nadaju kako će vrijeme da radi u korist naših igrača i naše reprezentacije.
Do tada mora se ponoviti ono što je već toliko puta napisano na ovom portalu – ovako mlada i neiskusna naša reprezentacija uvijek može imati “lošu noć”. Zato, za sada, kao uspjeh treba vrednovati to ako se broj tih “loših noći” svede na minimum.
Razlozi za optimizam
Onima koji malo podrobnije prate reprezentaciju upravo utakmica protiv Kipra, ali ona u martu u Zenici, budi optimizam da Zmajevi idu u dobrom pravcu i kada su utakmice u kojima smo favoriti u pitanju. Na toj utakmici smo uspjeli, pod imperativom dobrog rezultata nakon trijumfa u Bukureštu, pobijediti i protivnika, ali pobijediti i sami sebe, te hrabro preuzeti ulogu favorita i pobijediti.
Optimizam uz to budi i širi igrački kadar. Barbarez je kvalitetnim skautiranjem doveo niz novih igrača. Nažalost nemamo puno ofanzivnih i brzih igrača, pa već samo jedan Amar Memić čini razliku. Bilo bi super korisno da u narednoj sezoni punu minutažu u svojim klubovima imaju i Alajbegović, Bajraktarević, Baždar… BiH bi u tom slučaju bila puno ofanzivno efikasnija.
“Neiskusni smo, treba nam vremena” ponavlja stalno Sergej Barbarez. Nema druge nego da ga poslušamo.
Ako smo decenijama mogli trpjeti različite željene i neželjene figure na kormilu Zmajeva, najmanje je što možemo je da damo dvije godine strpljenja najvećim legendama bh. fudbala koje smo priželjkivali godinama da preuzmu vođenje reprezentacije BiH.
Nije slučajno da je FS BiH pred Barbareza i tim stavio kao cilj EURO 2028, sve drugo bi bilo nerealno.