U Bosni i Hercegovini bilježi se zabrinjavajući porast broja djece koja pate od bolova u vratu, glavobolja i razvojnih poteškoća u govoru i komunikaciji, upozoravaju stručnjaci koji ove probleme direktno povezuju s prekomjernim korištenjem mobilnih telefona.

Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović i logoped Milan Pljevaljčić u razgovoru za Fenu ističu da su posljedice sve ozbiljnije i da zahtijevaju hitnu reakciju roditelja i društva.

„U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku, školsku djecu i adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, pa često i vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili pojedinačni slučajevi, a danas su postali pravilo, a ne izuzetak“, kaže dr. Bećirović.

Ističe da je uzrok jasan – dugotrajno saginjanje glave prema ekranu. „Jasno se vidi povezanost s povećanom upotrebom mobilnih telefona jer djeca provode sate u istom položaju, s glavom pognutom prema ekranu“, pojašnjava.

Sindrom “vrata od mobitela”

Ljekarka upozorava da se sve češće susreće tzv. sindrom prenaprezanja poznat kao text neck ili vrat od mobilnog telefona.

„To znači da donji vratni pršljenovi, najčešće C5 do C7, trpe hronično povećan pritisak. Kada dijete spusti glavu prema telefonu, težina koju kičma mora da nosi umjesto normalnih 5–6 kilograma može narasti i do 20. To dugoročno dovodi do bola, ukočenosti, ograničenog pokreta, glavobolja, a kod tinejdžera i trajnih poremećaja držanja“, precizirala je Bećirović.

Dodaje da problem počinje već u najranijem uzrastu: „Kod djece od 3 do 6 godina, koja satima koriste mobitel, posljedice su još ozbiljnije. Kičma se tek razvija, a vratni pršljenovi i mišići su vrlo osjetljivi. Dolazi do poremećaja pravilne krivine vratne kičme, slabljenja mišića i rane pojave deformiteta poput skolioze i kifoze.“

Posljedice i prevencija

„Ovo nije bezazlena pojava, već proces koji ostavlja trajne tragove ako se na vrijeme ne reaguje“, upozorava doktorica.

Roditeljima savjetuje ograničavanje vremena pred ekranima, podsticanje fizičke aktivnosti i pravilnog držanja.

„Važno je da djeca uređaj drže u visini očiju, da prave pauze i da se redovno kreću. Sport i jačanje mišića leđa i vrata najbolja su zaštita za kičmu“, kaže Bećirović.

Ako se simptomi već pojave, preporučuje vježbe istezanja, korektivnu gimnastiku i po potrebi fizikalnu terapiju, ali naglašava da je „ključ u ravnoteži – djeca neće odustati od telefona, ali pravilnim navikama i vježbama mogu se spriječiti ozbiljne posljedice“.

Uticaj na mozak i ponašanje

Prekomjerno korištenje ekrana, ističe Bećirović, ima i neurološke i psihološke posljedice: „Mozak predškolskog djeteta se ubrzano razvija, a previše ekrana utiče na pažnju, koncentraciju i emocije. Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju sposobnost samokontrole.“

Dodaje da „previše vremena uz ekran može dovesti do poremećaja pažnje, kašnjenja u razvoju fine motorike i problema sa spavanjem zbog poremećenog lučenja melatonina“.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopšte ne koriste ekrane, a djeca od dvije do četiri godine najviše sat vremena dnevno, i to uz prisustvo roditelja.

Bećirović objašnjava da mobilni telefoni ne mogu zamijeniti pravu igru: „Kada dijete samo gleda sadržaj, mozak pasivno registruje slike, ali kada se fizički igra, aktivira čitav niz centara – za pokret, ravnotežu i koordinaciju. Samo aktivna igra gradi nervne veze koje stoje u osnovi fine motorike i razvoja.“

Logopedski i komunikacijski problemi

Logoped Milan Pljevaljčić upozorava da djeca koja previše vremena provode pred ekranom pokazuju sve izraženije teškoće u govoru i komunikaciji.

„Djeca koja previše vremena provode pred ekranima imaju manje prilike da govor usvajaju kroz interakciju s roditeljima, drugom djecom i okolinom. Zbog toga dolazi do kašnjenja u razvoju govora i siromašnog rječnika“, kaže on.

„Umjesto žive komunikacije, dijete pasivno prima sadržaje koji ga ne podstiču da postavlja pitanja ili daje odgovore. Brze slike i kratki video sadržaji utiču na pažnju, pa se kasnije teško fokusiraju, na primjer, 45 minuta tokom školskog časa“, objašnjava Pljevaljčić.

Dodaje da „djeca postaju pasivnija, izbjegavaju kontakt očima i teže započinju komunikaciju“, te da dugotrajan boravak ispred ekrana „utiče i na emocije – djeca se brže frustriraju, što dodatno otežava razvoj govora“.

Logoped posebno ističe značaj ranog usvajanja maternjeg jezika: „Ukoliko je dijete više izloženo stranom nego maternjem jeziku, njegov mozak će prvo usvojiti ono što mu se dominantno predoči“, upozorava.

Istraživanja i podaci

Prema istraživanju UNICEF-a i Agencije za komunikacione regulative BiH iz 2020. godine, 93 posto djece živjelo je u domaćinstvima koja imaju pametni telefon, a većina uređaja bila je dostupna djeci.

Evropska studija iz 2024. godine pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četvorogodišnje djece provodi previše vremena ispred ekrana, uz nedostatak sna i fizičke aktivnosti.

Zaključujući, dr. Bećirović poručuje da rješenje nije u zabrani, već u balansu:

„Tehnologija može biti alat za učenje, ali mora biti pod kontrolom odraslih. Djeca moraju više da se kreću, igraju i uče kroz iskustvo – jer to je ono što gradi zdravo tijelo i zdrav mozak.“