Nakon prvenstvene utakmice između rukometaša Čelika i Iskre iz Bugojna, preminuo je trener Iskre Emir Karadža.
Karadži koji je bivši reprezentativac BiH je pozlilo nakon meča. Iskra je ubrzo objavila saopštenje u kojem su povezali i sudije za ovaj tragični događaj.
Saopštenje Iskre
“U najtežim trenucima za MRK Iskru Bugojno i cijeli grad, Upravni odbor kluba dao je izjavu za javnost, koju prenosimo u cijelosti.
– Dana 11.10.2025. godine odigrana je utakmica u Zenici protiv ekipe RK Čelik Zenica, s početkom u 19:30 sati. Ekipa, kao i trener i službena lica, dočekani su korektno i utakmica je mogla početi bez problema. Međutim, na poluvremenu, ispred svlačionica, od strane domaćih navijača došlo je do naguravanja i verbalnog napada na naše igrače.
Naši momci su se ipak vratili na teren. Tokom drugog dijela, sudijski par Brkić/Zuko učinio je sve da našteti našem klubu i igračima, iako smo u Zenicu došli mirni i željni poštenog rukometa. Iskra je tokom utakmice ostala bez trojice igrača, koje su sudije isključile crvenim kartonima. Naši igrači su nepravedno oštećeni, jer je sve moglo biti sankcionisano blažim kaznama i opomenama. Delegat susreta, E. Konjičanin, nije reagovao niti upozorio sudije na način vođenja meča. Uprkos svemu, naši momci su pokazali sportsko ponašanje.
Na kraju su pozdravili ekipu Čelika i čestitali im na pobjedi. Nakon utakmice, trener Emir je, zajedno sa službenim predstavnikom i delegatom, otišao u obližnji restoran da napiše žalbu, ne želeći pominjati navijače niti stvarati dodatne probleme. U tom trenutku sudije su mu prišle za stol, a trener ih je zamolio da se vrate kasnije, jer je bio vidno uznemiren i nezadovoljan suđenjem. Sudije nisu ispoštovale njegovu molbu. Nekoliko trenutaka kasnije, treneru Emiru je pozlilo ispred restorana.
Brzom intervencijom Hitne pomoći prebačen je u Kantonalnu bolnicu Zenica, na odjel intenzivne njege – koronarnu jedinicu. Uprkos naporima ljekara i reanimaciji, srce ovog velikog čovjeka prestalo je kucati. Srce koje je živjelo za rukomet, Iskru i svoje igrače, stalo je zbog nepravde i provokacija koje nisu prestale ni nakon meča. Otišao je čovjek kojeg je nepravda odvela na put bez povratka. Zbog svega navedenog, postavljamo pitanja Rukometnom savezu BiH, Rukometnom savezu Federacije BiH i Savezu rukometnih sudija BiH:
Dokle će MRK Iskra Bugojno pisati žalbe na suđenja i delegiranja, a vi to posmatrati zatvorenih očiju? Hoćete li nakon ovog tragičnog događaja imati sluha za naše žalbe? Dokle će Iskra i ostali klubovi trpjeti nepravdu, politiku, pritiske i neregularnosti?
Tražimo:
– da se prema svim klubovima postupa fer i sportski,
– da se odstrane sudije koje nisu psihički, fizički, moralno i ljudski sposobne obavljati svoj posao,
– da se zaštite ljudi koji vole sport,
– da se osigura ravnopravnost svih klubova,
– te da svi imaju ista prava, pravilnike i propozicije.
Prije svega, tražimo pravdu za našeg bivšeg igrača, reprezentativca, trenera, voljenog člana uprave i prijatelja – našeg Ekija. Zahvaljujemo se igračima i upravi RK Čelik Zenica, kao i RK Čelik Junior, koji su bili uz nas u ovom teškom trenutku i čestitamo im na pobjedi. Posebnu zahvalnost upućujemo Hitnoj pomoći Zenica i Kantonalnoj bolnici Zenica, posebno odjelu intenzivne njege koronarne jedinice i cijelom timu koji je pokušao spasiti našeg Emira”.
Saopštenje Udruženja rukometnih sudija
“Poštovani sportski radnici, poštovani prijatelji rukometa, proteklog vikenda svijet rukometa ostao je bez jednog od svojih velikana, Emira Karadže – Ekija. Sa dubokom tugom i iskrenim saosjećanjem izražavamo saučešće njegovoj porodici, klubu i svim prijateljima koji su ga poznavali.
Otišao je čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u našem sportu. Svjedoci smo dopisa MRK Iskra Bugojno u kojem se službena lica sa pomenute utakmice dovode u vezu sa tragičnim događajem, što je izazvalo niz neprimjerenih reakcija i prijetnji upućenih sudijama. Pozivamo sve klubove, navijače i sportsku javnost da pokažu razum i dostojanstvo, te da omoguće nadležnim institucijama da mirno sprovedu sve potrebne postupke i utvrde činjenice o svemu što se dogodilo prije, tokom i nakon utakmice u Zenici.
Neka nas sve ujedini tuga zbog gubitka velikog sportiste i čovjeka, Emira Karadže – Ekija, čije će ime i djelo zauvijek ostati dio rukometne porodice.”
(Reprezentacija.ba)