Matijašević je naveo da je Stanivuković, uprkos zaključcima odbornika, odlučio da posao dodijeli hrvatskoj kompaniji “Končar”, dok su domaće ponude firmi “El promet” i “ABC Solutions” iz Banjaluke odbačene kao neprihvatljive, prenosi RTRS.

– Iako je iznos posla sa prvobitno procijenjenih 13 milijuna KM preko noći porastao na 35 milijuna dodatni problem ovog posla leži iu činjenici da je posao dodijeljen firmi koja je u većinskom državnom vlasništvu Republike Hrvatske, i koja ima dugogodišnju ulogu u hrvatskoj vojnoj industriji.

Tvrtka “Končar” nije običan proizvođač električne opreme. Tijekom devedesetih godina, od početka pa do kraja rata, njen “Končar – SUS” (Specijalni uređaji i sustavi) radio je za potrebe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, proizvodeći vojnu opremu, rakete, topove, sustave upravljanja, elektronske komponente i još mnogo toga za hrvatsku vojsku – naglasio je Matijašević.

On je ukazao da je ta oprema bila korištena u ratnim dejstvima protiv srpskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj.

Drugim riječima, dodao je, firma kojoj Stanivuković sada daje 35 milijuna maraka iz budžeta Banjaluke bila je dio ratne industrije Hrvatske, zemlje čija je vojska oružjem rušila srpska sela i gradove i progonila srpski narod.

Danas, naveo je Matijašević, “Končar” nastupa kao jedan od nositelja hrvatske odbrambene i tehnološke industrije, koja aktivno sarađuje s NATO savezom i institucijama Europske unije.

Na nedavnom događaju “Dani hrvatske industrije u Briselu”, koji su organizirali Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska privredna komora, podsjetio je on, “Končar Grupa” bila je među 25 hrvatskih kompanija koje su predstavljene NATO savezu i europskim bezbjednosnim agencijama.

– Taj događaj održan je u okviru priprema za novi europski odbrambeni fond od 800 milijardi eura, u kojem Hrvatska vidi šansu da svoju vojnu proizvodnju još više uključi u sustav kolektivne sigurnosti Zapada.

Dakle, Stanivuković je javnim novcem građana Banjaluke povjerio tvrtku koja je strateški stub hrvatske vojne industrije, tvrtke koja je u ratu proizvodila opremu i oružje za hrvatsku vojsku, a danas sarađuje sa NATO strukturama – rekao je Matijašević.

On je naveo da to nije samo pitanje ekonomskog interesa, to je pitanje morala, dostojanstva i nacionalne odgovornosti.

– Jer dok domaće firme ostaju bez posla, a građani se bore s inflacijom, Stanivuković 35 milijuna maraka iz kase grada daje tvrtki koja je proizvodila oružje protiv Srba. To je potez koji prevazilazi granice političke neodgovornosti. To je čin sramote i nepoštovanja prema svima koji su stradali od oružja koje je ta ista fabrika pravila – dodao je Matijašević.

On je naglasio da u gradu koji svoju slobodu i opstanak duguje srpskim žrtvama, Stanivuković potpisuje ugovor koji simbolično i materijalno financira upravo one čije su fabrike nekada punile topove i minobacače protiv srpskog naroda.

– Zato se ovo pitanje ne može prećutati. Draško Stanivuković duguje odgovor svakom građaninu Banjaluke – kome i zašto daje 35 milijuna naših maraka – poručio je Matijašević.