U svatovima Erne Begović, kćerke jablaničkog heroja Ernada Begovića, stajala je jedna stolica — bijela, jednostavna, ali snažnija od hiljadu riječi.
Na njoj bijela ruža, a preko naslona platno s natpisom:
“Rezervisano – Otac mlade. Ovo mjesto čuva uspomenu na čovjeka koji me naučio šta znači ljubav, snaga i zaštita.”
Ernad Begović, čovjek koji je životom svjedočio hrabrost i požrtvovanost, tragično je poginuo u poplavama koje su pogodile Donju Jablanicu.
Njegova smrt ostavila je dubok trag u zajednici, ali i neizbrisivu prazninu u srcu njegove kćerke. Na dan njenog vjenčanja, ta praznina nije bila skrivena — bila je dostojanstveno prikazana, s ljubavlju i poštovanjem.
Stolica nije bila prazna. Bila je ispunjena prisutnošću, sjećanjem, emocijom. Svjetlost koja je obasjavala taj kutak sale činila se drugačijom — kao da je i sama znala da tu sjedi neko važan. Neko ko je učio kako se voli, štiti i stoji uz svoje.
Ernad kao glas tišine
U trenutku kada su svi slavili, Erna je odlučila podijeliti i ono što nedostaje. Njen čin nije bio samo lični — bio je javna poruka o tome kako se heroji ne zaboravljaju.
Kako se ljubav prenosi i kad riječi izostanu. Kako se otac može biti i kad te nema.
Ernad Begović nije bio samo otac. Bio je stub zajednice, čovjek koji je u najtežim trenucima pokazao šta znači biti uz druge.
Njegova priča ostaje urezana u kolektivno pamćenje Jablanice, a ova stolica — simbolična, ali moćna — postaje dio tog pamćenja – piše JablanicaLive