Na tribini “Položaj Bošnjaka u regiji s posebnim osvrtom na ustavnu diskriminaciju u BiH”, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Zagreb (Tribina dr. Sulejman Mašović u Islamskom centru Zagreb), novinar Avdo Avdić iznio je niz primjera kako se, po njegovim riječima, “diskriminacija Bošnjaka ugrađuje kroz ustavne i izborne formule”.

Avdić je namjerno “svukao” priču na nivo u kojemu je pokazao šta se događa u praksi, piše Bosna.hr.

DVA SETA PRAVILA I SCHMIDTOVE IZMJENE

U Federaciji Bosne i Hercegovine se različita tijela računaju po različitim popisima: Vlada FBiH po starom (1991.), a Dom naroda po novom (2013.).

Efekt je da u Vladi FBiH Bošnjaci ispadnu slabije zastupljeni nego što bi bili da se svuda primjenjuje noviji popis, a Avdić to prevodi u oko dva ministarska mjesta manje za najbrojniji narod i više poluga za političke aktere koji crpe moć iz starog rasporeda stanovništva.

Nakon izmjena Ustava od strane visokog predstavnika, povećan je broj delegata u Domu naroda i podignut prag potpisa potrebnih za pokretanje formiranja Vlade (sa “šest” na “jedanaest” u svakom nacionalnom klubu).

Efekt je da bez HDZ-a BiH (odnosno bez hercegovačkog bloka na koji se taj utjecaj oslanja) Vlada je praktično nedostižna, pa i kad postoji većina u Predstavničkom domu.

Za blokadu izbora Vlade u Domu naroda ugrađeno je pravilo od 3/5 protivničkih glasova – niži prag od uobičajenih 2/3 za vetiranje “vitalnog interesa”.

Efekt je da lakše je srušiti nego izabrati pa manjim, ali discipliniranim klubovima raste ucjenjivačka moć.

Nadalje, u pojedinim izbornim jedinicama mandat se osvaja znatno manjim brojem birača nego u drugima.

Efekt je da jedan glas u zapadnoj Hercegovini vrijedi otprilike kao “jedan i po” glas u sarajevskim općinama. U kantonima poput HNK-a, dodaje Avdić, malobrojniji Srbi dobivaju proporcionalno više delegata nego daleko brojniji Bošnjaci, to jest “matematika radi politiku”.

Asimetrija entiteta i mehanizmi blokade

U RS-u Vlada se formira prostom većinom 50% + 1 – klasični parlamentarni model. U Federaciji je na sceni mreža etničkih potpisa i dvodomnih ključeva.

Na državnom nivou (Vijeće ministara), tvrdi Avdić, i kad velika većina ministara glasa “za”, odluka može pasti ako se aktivira mehanizam blokade preko zamjenika predsjedavajuće/predsjedavajućeg iz drugog konstitutivnog naroda.

Efekt je da “državu može zaustaviti manji klub ili čak pojedinac na čvornoj poziciji”.

Šta ove brojke zapravo žele reći? Prema Avdiću one nisu neutralne jer način kako ih Ustav “zakači” za stolice i potpise predodređuje ko će biti višak, a ko ključan.

Najbrojniji narod (Bošnjaci) nema najviše poluga, kroz kombinaciju starog popisa, novih pragova i kantonalnih ključeva Bošnjaci gube utjecaj upravo tamo gdje se odlučuje. S druge strane učvršćena je ovisnost o jednoj polugi, bez hercegovačkog bloka nema Vlade, to nije politička slučajnost nego inženjering pravila.

Federacija je “preko-regulirana”, RS “jednostavna”, zato je u Federaciji lakše blokirati, a u RS lakše vladati.

Konačna poruka je: “Diskriminacija je sistemska i ustavna, mjerljiva i ponovljiva, matematika je dokaz.”

Avdić je također podsjetio da su presude Evropskog suda za ljudska prava godinama ukazivale na etničku diskriminaciju (manjine, “ostalih”, kandidature). U slučaju Kovačević, dodaje, prvostepeno je pomenuta i teritorijalna diskriminacija, što bi, da je ostalo, otežalo nove podjele i prepakivanje izbornih pravila. Po Avdiću, Ured visokog predstavnika se aktivno uključio u osporavanje tog ishoda.

“Ovo je teška materija i na televiziji nema 40 minuta da se išeta kroz računice”, kazao je Avdić, zagovarajući tribine, crteže i jezik koji objašnjava učinak, a ne svaku cifru. “Ljudi razumiju kad im pokažete kako brojke mijenjaju poluge moći.”

Po Avdiću, pravila su namještena tako da najbrojniji narod u Federaciji ima manje utjecaja nego što mu pripada po novijem popisu, dok pojedini kantoni i klubovi dobijaju nesrazmjernu moć blokade i to je srž “ustavne diskriminacije”.