U svijetu trenerskih karijera, posebno onih koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, rijetkost je da neko uspije dosegnuti ozbiljan međunarodni nivo. I dok mnogi bh. treneri često ostaju ograničeni na domaće granice ili rade u nižim ligama, sve je više onih koji su odrasli u dijaspori i čije ime polako postaje prepoznatljivo u fudbalskom svijetu. Jedan od njih je 36-godišnji Anes Mravac, koji je nedavno preuzeo Malmö FF, najtrofejniji švedski klub, s ozbiljnom odgovornošću – vratiti tim na staze uspjeha nakon što je klub zapao u krizu.

Anes dolazi iz fudbalske porodice. Otac mu je igrao za Borac, a njegov rođak Adnan, u eri Safeta Sušića i Ćire Blaževića, bio je redovan član reprezentacije Bosne i Hercegovine. S takvim naslijeđem bilo je jasno da će Anes jednog dana kročiti vlastitim putem. Prije nego je preuzeo Malmö, stekao je dragocjeno iskustvo u švedskom fudbalu vodeći IFK Värnamo i IFK Norrköping, gdje je naučio kako upravljati timovima pod pritiskom i donositi ključne odluke u ključnim trenucima.

Ni sam nije očekivao da će dobiti priliku u klubu čije je legende nekada obožavao kao dijete. Kao mali, stajao je na tribinama, bodrio Malmö sa svojim ocem, a svojevremeno je i debitirao za prvi tim. Sada je došao trenutak da postane onaj koji vodi tim. Na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal se prisjeća trenutka kad je saznao za ponudu:

“Lagao bih kad bih rekao da me nije iznenadilo sve ovo. Prije toga sam bio pomoćni trener, istovremeno vodio BK Olympic, koji je kao filijala Malmöa, gdje oni šalju talentirane igrače da se razvijaju. Onda, jedne večeri, dođu čelnici kluba i pitaju me da li bih preuzeo ekipu ako dođe do raskida suradnje s Henrikom Rydströmom. Sve se brzo desilo. Ma, šta ću razmišljati, to je ponuda koja se ne odbija. Zna se što je Malmö u Skandinaviji, a uostalom, tu sam i ponikao kao igrač, stajao na tribinama kao navijač sa ocem… To je kao san“, kaže Mravac, skromno, ali i s ponosom.

Malmö je, s brojnim trofejima i ogromnim ugledom, uvijek bio jedan od vodećih švedskih klubova. Međutim, nakon niza loših rezultata, klubu je bila potrebna “šok terapija”. Vjeruju da je Anes upravo osoba koja može preokrenuti sezonu.

“Nije jednostavna situacija. Lošim rezultatima kumovale su i povrede važnih igrača, ali znate kako to ide u fudbalu – kad rezultati ne idu, trener je taj koji plaća ceh. Naš posao je takav da su koferi uvijek spakirani. I meni se to desilo prošle godine u Värnamu. Radim sve da opravdam povjerenje koje mi je ukazano i da s mojim saradnicima preokrenemo sezonu. Cilj nam je osigurati treće mjesto u ligi, koje vodi u Evropu, a šansu imamo i kroz osvajanje nacionalnog kupa.”

Mravčev debi donio je tračak optimizma – Malmö je upisao pobjedu u domaćem prvenstvu, ali slijedila su dva bolna poraza. Prvo ih je u Europskoj ligi uvjerljivo nadigrala Viktoria Plzen (3:0), a potom su doživjeli sramotni poraz u Uppsali od Sirusa.

“Ta utakmica u Plzenu bila je jako, jako čudna. Stvarno smo dobro počeli, imali smo priliku da povedemo, čak smo možda i penal trebali dobiti. Splet nesretnih okolnosti doveo je do povreda dvojice kapitena, crvenog kartona i sve je krenulo nizbrdo. Na kraju smo izgubili 3:0. Sada nas čeka još teži izazov u Evropi, gostovanje kod Dinama iz Zagreba. Ta utakmica u Plzenu bit će lekcija za naše igrače – moraju biti potpuno koncentrirani, na tako ozbiljnoj sceni ne smiješ gubiti fokus.”

Voditi najveći švedski klub nosi brojne benefite, ali i ogromne obaveze. Život mu se potpuno promijenio, zahtjevi su mnogo veći, a interes medija nezaustavljiv.

“Rekao sam već da se sve ovo brzo desilo. Imali smo tri utakmice u sedam dana, možete zamisliti koliko obaveza to nosi. Zahtjevi kada vodiš Malmö su na potpuno drugom nivou, interes medija je ogroman… Ali to je sve sastavni dio posla. Prvenstveno sam koncentriran na ono što je pred nama – da izvučemo najbolji mogući rezultat.”

Mravac je rođen 1989. godine u Banjaluci, a kao dvogodišnji dječak sa roditeljima je otišao u Švedsku. Iako je odrastao tamo, uvijek je bio u kontaktu s domovinom, redovito posjećujući porodicu.

“Moj otac je nekada igrao za Borac iz Banjaluke, a rođak Adnan je bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. Nikada nisam zaboravio odakle sam i trudim se svake godine, kad god imam priliku, posjetiti porodicu. Osjećam se jako dobro svaki put kad sam kući. Redovito pratim utakmice reprezentacije i žao mi je što smo protiv Kipra prosuli bodove, ali gledajući igre, optimist sam. Vidim da se gradi nešto interesantno i vjerujem da je pred nama lijepa budućnost. Puno je mladih, talentiranih igrača”, kaže Mravac, koji je i sam bio talentirani igrač i prošao sve mlađe selekcije reprezentacije Švedske dok ga povreda koljena nije zaustavila.

(Reprezentacija.ba)