“Kada video nadzor nije propisan zakonom, kontrolor mora odrediti svrhu njegove uspostave. Prethodno je veoma bitno uzeti u obzir načelo razmjernosti obrade podataka, odnosno procijeniti da li je neophodno određeni prostor pokriti video nadzorom ili se svrha obrade može ostvariti na manje invazivan način. To podrazumijeva obvezu kontrolora, da za svaku pojedinačnu kameru izvrši adekvatnu procjenu opravdanosti postavljanja iste. Pored potrebe za procjenom srazmjernosti obrade podataka, tj. procjene potrebe za postavljanjem video nadzora, postoji i potreba za procjenom odabira prostorija ili mjesta gdje će se postaviti video nadzor, a da se bespotrebno ne narušava privatnost prisutnih. Ukoliko ima osnove za uvođenje video nadzora, kontrolor mora donijeti odluku kojom će propisati pravila obrade s ciljem poštivanja prava na zaštitu privatnosti i osobnog života nositelja podataka. Također, kontrolor koji vrši video nadzor dužan je na vidnom mjestu istaći obavještenje o vršenju video nadzora i kontakt putem kojeg se mogu dobiti pojedinosti o video nadzoru”, pojasnili su.