RAZGOVARAO: Almir TERZIĆ

Da li su opravdane informacije koje kruže posljednjih dana i sedmica o uspjesima i ekonomskom osnaživanju radnika povcećanjem minimalca u FBiH, te da li se to može smatrati revolucionarnim uspjehom vlasti u FBiH u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” govorila je Mersiha Ferhatović Beširović, predsjdenica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH. 

Podijelila je i informacije Sindikata o tome da liu su radnici nakon povećanja minimalca ostali bez naknada za topli obrok, prevoz…

Govorila je i o zabrinjavajućoj varijaciji prosječne plate, prekomjernom uvozu, kao i da li su vlasti u FBiH i Bosni i Hercegovini poduzele dovoljno mjera na suzbijanju inflacije i može li takozvani model “zaključvanja cijena” biti ključna borba u tom segmentu.

Dala je i svoje mišljenje o sve učestalijim najavama lokalnih zajednica za traženjem dozvole za rad nedjeljom u FBiH, te do čega bi sve to dovelo.

Ovih dana i sedmica se govori o minimalcu od 1.000 KM kao nećemu “neprevaziđenom”. Da li je vrijeme za njegovu korekciju, odnosno da li je minimalac dovoljan za život radnika u FBiH?

– Ne mislim da je iznos minimalne plaće od 1000 KM “neprevaziđen” Nažalost on je bio prevaziđen i prije nego je odluka o povećanju minimalne plaće usvojena s obzirom da se na istu čekalo oko 2 godine, a da su se u tom periodu troškovi života drastično povećali.

Minimalac nije dovoljan da zadovolji ni polovinu potreba tako da korekcija ovog iznosa bi svakako bila dobro došla ali je to malo izvjesno sve dok ne dodje do daljih korekcija u porezima i doprinosima na plaće. Ja se nadam da nećemo ponovo tako dugo čekati na to kao i da ova egzistencijalna pitanja neće pasti u drugi plan u ovoj predizbornoj 2026. godini.

Po meni povećanje primanja radnika, te dalje jačanje njihovih prava bi upravo moralo biti osnova oko koje će se kreirati političke kampanje ali nisam ubjeđena da će to stvarno i biti tako. Vidjećemo.

Vlada FBiH mora suzbiti otimanja prava radnika

Brojni radnici se žale da su nakon povećanja minimalca izgubili tople obroke, naknade za prevoz. Kakve su vaše informacije, kakvo je stanje?

– Nažalost i mi smo dobijali takve prijave od radnika iz malih trgovina, ali nažalost i iz nekih od velikih i da tako kažem poznatijih  lanaca. Nemam informacije da li je servis koji je Vlada FBIH uspostavila za prijave radnika u tom smislu zaista imao efekta ,ali i mi kao sindikat smo upućivali radnike da koriste isti, a nakon 3-4 mjeseca od donošenja odluke o povećanju bilo je znatno manje prijava tako da pretpostavljam da su i taj servis, i nadzor inspekcije koji je, također bio najavljen, ali i isplata pomoći poslodavcima u tom smislu zaustavili zloupotrebe. 

Prosječna plata u FBiH varira i ove godine dva mjeseca je bila u padu. Je li to zabrinjavajuće za radnike s obzirom da izvoz opada, uvoz raste, a izostale su i značajnije strane investicije? 

– Orijentiranost naše ekonomije ka uvozu pa čak i ovisnost o istom je naravno samo po sebi vrlo zabrinjavajuće i opasno jer smo stalno u riziku da će svaki čak i najmanji poremećaji se direktno odraziti i na nas. Sve dok je BIH nesigurna i ekonomski ali i politički ne možemo očekivati značajnije investicije. 

Ono što je po meni također zabrinjavajuće je što vidim vrlo agresivne pokušaje da se jeftina radna snaga ponovo vrati u ekonomski narativ kao prednost BIH u odnosu na posbeno strane investicije. To je ono što je za radnike najopasnije trenutno, a bojim se da ne vidim ni neki ozbiljan strateški otpor prema tome osim nas pojedinih sindikata.  

Zaključavanje cijena nije dovoljna mjera

 Da li su vlasti u FBiH, odnosno BiH mogle učiniti više kada je u pitanju prevazilaženje posljedica galopirajuće inflacije? Je li zaključavanje cijena pojedinih proizvoda dovoljna mjera? Šta je sa maržama, akcizama…?

 – Naravno da jesu. Ja nisam ekonomista, vjerujem da je bila zaista ozbiljnih ideja i prijedloga od ekonomskih eksperata, ne ovih koji su svoje ekspertize podredili političkim partijama kada su zamjenili svoje primarne uloge nego zaista nezavisnih stručnjaka a ima ih srećom još u ovoj zemlji. Mi kao sindikat smo nekad početkom ove godine išli i sa prijedlogom ka Udruženju poslodavaca FBIH da zajedno tražimo uvođenje difercijalne stope PDV i oslobađanje osnovnih životnih namirnica od PDV u cjelosti.

Mislim da bi to imalo neki stvarni osjetan efekat, ali nažalost taj prijedlog nije naišao na realizaciju. Vidim da se u javnom prostoru sada govori i o tome, ali mi smo duboko podjeljeni o dnevno političkim temama ovisan sistem u kojem se o ekonomiji raspravlja samo kao oruđem u obračunavanju  suprotstavljenih političkih opcija a nikako kao neki zajednički projekat kako bi radnicima i građanima bilo bolje.

 Zaključavanje cijena, ograničavanje marži nije dovoljno to je jasno, ali umjesto da se donosi više mjera istovremeno, da se na više frontova pokuša napraviti ono što je moguće, kod nas se odmah kritikuje ono malo što neko pokuša napraviti u okvirima svih djelovanja. Više puta sam govorila da sam u par navrata u nekim bitnim pitanjima za radnike vidjela da nažalost na politčkoj sceni je  više bitno ko je šta pokrenuo i pokušao promjeniti nego šta je u pitanju i sa kojim ciljem.  

Negativna atmosfera oko neradne nedjelje

 Sve je više inicijativa lokalnih zajednica za uvođenjem radne nedjelje. Da li bi takva rješenja dovela do diskriminacije među radnicima? Kakvo je zapravo vaše mišljenje o tome?

 – Pa naravno da bi to napravilo haos. Ovim zakonskim rješenjem jedan od ciljeva je i bio smanjiti pozitivnu  diskriminaciju koju su napravile općine koje su već bile uvele zabranu rada nedjeljom i praznicima. Kažem pozitivnu jer su radnici u tim općinama zaista bili privilegovani u odnosu na njhove kolege iz drugih općina koje tu odluku nisu bile donijele. 

Naša nada je bila da bi naredni korak bio donošenje sličnog rješenja i u Republici Srpskoj. Ali, haos koji su napravili pojedini politički predstavnici, plaćenici  nekih tržnih centara i tih tzv. investitora koji su naučili da šire svoje imperije preko leđa radnika je napravila situaciju u kojoj Ministarstvo trgovine RS, prema natpisima iz medija koje sam vidjela, sada ne želi uopće razgovarati o opciji koju opisuju kao “grešku” koju je napravila Federacija BIH. 

Porazno je da je dio tih razgovora i Sindikat RS koji bi po meni morao izaći sa podacima i ozbiljnom analizom stavova radnika kako smo to mi uradili svojevremeno i pokazati da li radnici žele bolje plaćenu ili neradnu nedjelju. Ovo pravo kako god ga osporavali da nije direktno ili da ima nedostataka je zaista donio jako bitnu promjenu za radnike u trgovine i jedna je od onih osnova koje sam pomenula u vašem prvom pitanju. 

BiH ne treba jeftinu obespravljenu radnu snagu nego radnike motivirane da svoju egzsitenciju ostvaruju tu, a ne van njenih granica.Oni koji o njihovim sudbinama odlučuju, konačno moraju shvatiti da ta motivacija,  nije isključivo mjerena novcem kako se često pokušava nametnuti nego svim aspektima dostojanstvenog rada, uključujući i primanja radnika naravno.