OSOBE koje su u djetinjstvu doživjele dubok osjećaj zanemarenosti često u odrasloj dobi razvijaju obrasce ponašanja koji proizlaze iz potrebe za pažnjom, sigurnošću ili priznanjem. Iako se te navike ne moraju uvijek jasno vidjeti, one često otkrivaju unutarnje rane koje su nastale zbog nedostatka emocionalne podrške u ranim godinama. Prema mnogim savjetnicima i stručnjacima za odnose, ovo su neke od navika koje dijele ljudi koji su se u djetinjstvu osjećali zanemareno.

1. Govore glasno

Ljudi koji su u djetinjstvu bili zanemareni često pokušavaju privući pažnju okoline, čak i ako to dugoročno djeluje protiv njih. Biti “glasan” može biti suptilan način borbe za to da ih se napokon čuje. Takve osobe naviknule su govoriti povišenim tonom jer su godinama morale “vikati” kako bi ih netko primijetio. S vremenom više ni ne primjećuju koliko su glasni – to postaje njihov način postojanja u svijetu koji ih je dugo ignorirao, piše YourTango.

2. Izbjegavaju odlazak na tuđe proslave

Mnogi koji su odrasli u zanemarujućem okruženju osjećaju bol i ljutnju kad svjedoče tuđim slavljima. Podsjetnik na situacije u kojima njihovi posebni dani nisu bili prepoznati ili proslavljeni može izazvati snažne emocije. Umjesto da riskiraju neprimjerenu reakciju ili naruše odnose, radije biraju izostati. Njihova odsutnost nije izraz nezadovoljstva prema drugima, već način da izbjegnu suočavanje s vlastitom boli.

3. Dogovaraju druženja, ali ih otkazuju

Osobe koje se u djetinjstvu nisu osjećale voljeno često imaju poteškoće s povjerenjem i osjećajem vlastite vrijednosti. Kada pristanu na druženje, to im predstavlja veliki korak, no strah od odbacivanja ili razočaranja može ih natjerati da se povuku u zadnji trenutak. Iako žele bliskost i društvo, često sumnjaju u iskrenost drugih ljudi. Najbolje što okolina može učiniti jest pokazati dosljednost i brigu, jer im to daje osjećaj sigurnosti koji im je nedostajao.

4. Nagli ispadi bijesa

Ljudi koji su odrasli bez emocionalne podrške često nemaju razvijene vještine reguliranja emocija. Nedostatak sigurnog okruženja u kojem su mogli naučiti kako se nositi s frustracijom dovodi do toga da emocije izlaze u obliku naglih izljeva bijesa. Iako se često trude kontrolirati, osjećaj nevidljivosti i potisnuti bijes mogu ih lako preplaviti. Takvi ispadi nisu pokušaj manipulacije, već znak dubokog unutarnjeg nemira.

5. Sklonost gomilanju i pretjeranoj kupnji

Kod nekih odraslih koji su doživjeli zanemarivanje pojavljuje se snažna vezanost za materijalne stvari. Kada ne mogu pronaći utjehu u ljudima, okreću se stvarima koje pružaju osjećaj trenutačne sigurnosti. Kupnja hrane, predmeta ili luksuznih stvari može im privremeno ublažiti osjećaj praznine. Iza toga se često krije potreba za pažnjom, ljubavlju i prihvaćanjem koje nikad nisu doživjeli.

6. Povlačenje bez objašnjenja

Mnogi koji su u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni s vremenom nauče jednostavno otići bez riječi. Nakon brojnih pokušaja da ih drugi čuju ili razumiju, dolaze do zaključka da je bolje nestati nego ponovno biti ignoriran. Prestanak kontakta s obitelji ili prijateljima za njih nije nagla odluka, već posljedica dugotrajnog osjećaja odbačenosti. Kada više ne dobivaju odgovor na svoje potrebe, biraju tišinu i udaljenost kao oblik samozaštite.