Kilogram litijuma košta manje od četiri marke, a kilogram borovnice koja se nabere na Majevici je 25 KM. Borovnica ima i na majevičkom vrhu Busije i to na više od 800 metara nadmorske visine. A u šumama Busijâ ima i jelena čija se rika nije čula decenijama. To ne smije da nestane.
Moćna rijeka
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže predsjednica Udruženja Eko put Snežana Jagodić Vujić i dodaje da je veoma lako vidjeti da kopanje litijuma ima mnogo više negativnih uticaja nego što može da doprinese razvoju jednog područja. Udruženje na čijem se čelu ona nalazi već godinama vodi bitku protiv kopanja litijuma na Majevici.
– Prvi put smo za rudarenje litijuma čuli još 2019. godine. Odmah smo bili svjesni svih opasnosti. Danas čovjek lako može da dođe do bilo kakvih informacija. Nikada i nigdje rudnik litijuma nije otvoren u naseljenoj zoni ili tamo gdje je izuzetno plodno tlo za uzgoj hrane, kao što je to, recimo, u dolini Jadra ili u Semberiji, kaže Jagodić Vujić.
Bijeljina se, dodaje ona, nalazi u sendviču između dva opasna projekta. S jedne strane dolazi opasnost od Jadra, odnosno od rijeke Drine, a sa druge strane prijeti opasnost od Majevice. Ova planina je, kaže Jagodić Vujić, kao planinski ekosistem mnogo pretrpjela u zadnjih trideset godina.
– Za vrijeme velikih poplava 2014. godine pojavio se ogroman broj klizišta koja još nisu sanirana. Dosta je podzemnih voda. Za ekstrakciju litijuma potrebna je ogromna količina pitke vode. A to je ono što mi ne možemo njima da damo. Ne možemo mi njima našu vodu dati, jer to je zadnje što nam je ostalo. Niko od nas ne želi da pije vodu koja je zagađena sumpornom kiselinom, istakla je Snežana Jagodić Vujić.
Ona dodaje da postoji način da se litijum rudari bezopasno i da to rudarenje nema nikakvog uticaja na životnom sredinu, ali to može da se radi u visokorazvijenim tehnološkim zemljama gdje su radnici svjesni svoje odgovornosti i posla koji obavljaju.
– Mi imamo posla s ljudima koji sve rade – ofrlje. Vjerovatno će i ovaj posao raditi na taj način. Rudarska renta je tri odsto i to je stvarno veoma bijedno i mizerno. Čak i afričke zemlje više nemaju toliko bijednu rentu koliko mi imamo. Kilogram rude litijuma košta četiri marke. Kilogram borovnica ili čvaraka košta pet puta više. Kilogram borovnice košta 20 maraka, evo koliko košta kilogram čvaraka. Imamo mogućnost da uzgajamo hranu i imamo mogućnost da sačuvamo zdravu vodu, a prijeti nam veliko zagađenje, kazala je Jagodić Vujić.
Drina je, dodaje ona, veoma moćna rijeka kada podivlja. Igrom slučaja desilo se da s ove strane Drine nisu pronađeni uzorci teških metala. A u Bunarima, selu poslije Loznice, na potezu od Mačvanskog Prnjavora do Crne Bare i ušća Drine u Savu, do 2018. godine pronađeni su uzorci teških metala.
– O tome se nije puno pričalo u javnosti, ali smo, između ostalog, dobili i taj podatak, jer imamo dobru saradnju sa ekološkim organizacijama iz Mačve i Srema. Kod nas su ljudi donedavno veoma malo brinuli za životnu sredinu i za prirodu. Da su marili, ne bi zaticali ogromne količine otpada koji je pobacan u prirodi, ne bi zaticali predivnu Drinu zatrpanu šutom. Mnogo je amaterizma i neprofesionalnosti u našem ophođenju prema prirodi, naglašava Snežana Jagodić Vujić.
Dodaje da je vlast proteklih godina dala veći broj koncesija raznim privatnim, stranim i domaćim preduzećima, naročito iz oblasti energetike, i to se pokazalo negativno po našu zemlju. Zbog štetnih ugovora sa tim koncesionarima, građani ove zemlje moraju da strahuju za svoju budućnost, za svoj život, zdravlje, posao.
Endemske vrste
– Svjedoci smo neodgovornog upravljanja našim prirodnim resursima, bahatog poslovanja preduzeća za eksploataciju, nemarnog i bezobzirnog odnosa prema životnoj sredini i zajednicama ljudi koji žive u neposrednoj okolini tih eksploatacionih polja. Planina Majevica nije samo dom brojnim endemskim vrstama već i mjesto od velikog paleontološkog značaja. Na ovom području su pronađeni fosilni ostaci marinskih organizama iz Panonskog mora, koji datiraju između deset i petnaest miliona godina, podsjeća Jagodić Vujić.