DANA 13. listopada 1923. godine, Ankara je službeno proglašena glavnim gradom novoosnovane Republike Turske, zamijenivši Istanbul, koji je stoljećima bio središte Osmanskog Carstva.

Ova odluka, donesena pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka, prvog predsjednika Turske, bila je ključni korak u modernizaciji i redefiniranju turske države nakon pada Osmanskog Carstva i rata za neovisnost (1919.-1923.). Ankara, smještena u središtu Anatolije, simbolizirala je novi početak, odmak od osmanske prošlosti i usmjerenje prema nacionalnom identitetu i reformama.

Turska na prijelomu

Nakon Prvog svjetskog rata (1914.-1918.), Osmansko Carstvo doživjelo je poraz, a njegov teritorij bio je pod prijetnjom podjele od strane savezničkih sila prema Ugovoru iz Sèvresa (1920.). Istanbul, povijesno središte carstva, bio je pod okupacijom saveznika, što je dodatno naglasilo njegovu ranjivost i povezanost s osmanskim nasljeđem.

Mustafa Kemal Atatürk, vođa turskog nacionalnog pokreta, predvodio je rat za neovisnost, koji je kulminirao pobjedom i osnivanjem Republike Turske 29. listopada 1923.

Atatürk je smatrao da Turska treba novo središte, neopterećeno osmanskim tradicijama i strateški sigurnije. Istanbul, smješten na granici Europe i Azije, bio je izložen stranim utjecajima i teško obranljiv. Ankara, manji grad u središnjoj Anatoliji, nudila je geografsku centralnost, sigurnost i priliku za izgradnju modernog administrativnog središta od nule.

Zašto Ankara?

Odabir Ankare za glavni grad bio je strateški i simboličan. Ključni razlozi uključivali su:

• Geografska pozicija: Ankara je smještena u srcu Anatolije, daleko od obala, što ju je činilo manje ranjivom na strane invazije. Njena centralna lokacija olakšavala je upravljanje cijelom zemljom.
• Simbol novog početka: Istanbul je bio povezan s osmanskim sultanatom i kalifatom, institucijama koje je Atatürk želio ukinuti. Ankara je predstavljala čistu ploču za izgradnju sekularne, moderne republike.
• Povijesni značaj: Ankara (povijesno poznata kao Angora) bila je značajna tijekom Turskog rata za neovisnost, služeći kao sjedište nacionalističkog pokreta od 1919. Atatürk je tamo osnovao Veliku narodnu skupštinu 1920., čime je grad već postao političko središte.
• Ekonomski potencijal: Iako je 1923. Ankara bila relativno mali grad s oko 35000 stanovnika, imala je potencijal za razvoj i urbanizaciju, za razliku od prenapučenog i složenog Istanbula.

Dana 13. listopada 1923., Velika narodna skupština donijela je zakon kojim je Ankara proglašena glavnim gradom, samo nekoliko dana prije službenog proglašenja Republike Turske. Ovaj potez bio je dio šireg plana za stvaranje moderne, centralizirane države.

Razvoj Ankare: Od malog grada do modernog središta

U vrijeme donošenja odluke, Ankara je bila skroman grad s ograničenom infrastrukturom, poznat po proizvodnji angora vune. Atatürkova vlada uložila je značajne resurse u njegov razvoj.

Urbanistički planovi, inspirirani europskim prijestolnicama, povjereni su stranim arhitektima poput Hermanna Jansena, koji je 1928. dizajnirao plan za modernu Ankaru. Izgrađene su vladine zgrade, široki bulevari i moderne četvrti, dok su institucije poput ministarstava i parlamenta premještene iz Istanbula.

Ankara je postala simbol kemalističkih reformi, uključujući sekularizam, obrazovne reforme i zapadnjački orijentiranu modernizaciju. Grad je brzo rastao, privlačeći administratore, intelektualce i radnike, a njegova populacija udeseterostručila se tijekom 20. stoljeća.

Odabir Ankare za glavni grad imao je dalekosežne posljedice. Ova odluka učvrstila je Anatoliju kao srce turske nacije, smanjujući utjecaj Istanbula kao kozmopolitskog, ali i multikulturalnog grada povezanog s osmanskom prošlošću.

Ankara je postala simbol novog turskog identiteta – sekularnog, nacionalističkog i modernog. Iako je Istanbul zadržao status gospodarskog i kulturnog središta, Ankara je postala administrativno i političko srce zemlje.

Danas je Ankara, s više od 5 milijuna stanovnika, moderni grad s važnim institucijama poput Velike narodne skupštine, predsjedničke palače i brojnih ministarstava. Njezin status kao glavnog grada, uspostavljen 13. listopada 1923., ostaje ključni trenutak u turskoj povijesti, odražavajući Atatürkove ambicije za stvaranje snažne, neovisne i moderne države.

Ova odluka nije samo promijenila geografiju Turske, već i njezin identitet, označivši kraj jedne ere i početak nove.