A neki glumci iza sebe imaju toliko iskustva da vjerovatno mogu osjetiti energiju na setu i predvidjeti kakav će film iz nje proizaći čim stignu na lokaciju snimanja. Jedna od glumica koja zasigurno ima dovoljno staža za takve procjene je Jodie Foster.

S karijerom koja obuhvaća i blockbustere i hvaljene umjetničke filmove, Foster je jedna od najistaknutijih holivudskih zvijezda.

To iskustvo omogućuje joj da u samo nekoliko dana “pročita” atmosferu i dinamiku na setu.

Ipak, takvo znanje može biti i prepreka. Iako glumce kroz priču vode scenarij i redatelj, iskusnom profesionalcu ponekad može biti izazovno slijediti tuđe upute. Za Foster je, međutim, postojao samo jedan reditelj s kojim je suradnja bila gotovo katastrofalna. Riječ je o Dennisu Hopperu, jednom od najvećih filmaša Novog Hollywooda.

Holivudski zločesti dečko Dennis Hopper bio je toliko ovisan o drogama i alkoholu da je jednom prilikom navodno ušmrkao pepeo pokojnice. Unatoč problemima s ovisnostima, njegov talent bio je neosporan.

Njegov kaotičan životni stil, koji je uključivao goleme količine kokaina i LSD-a te bizarne susrete s policijom, donio mu je zloglasan status. Ipak, kao reditelj stvorio je nekoliko remek-djela, poput kultnog filma Goli u sedlu (Easy Rider) i potcijenjenog Out of the Blue.

Iako ga mnogi pamte po glumačkim ulogama, poput one zastrašujućeg Franka Bootha u Plavom baršunu, Hopper je režirao sedam dugometražnih filmova. Sam je tvrdio da za neuspjeh svoje rediteljske karijere krivi sukob s jednim od producenata u Universal Picturesu.

“Universal Pictures nije htio distribuirati moj film, i cijela ta borba bila je razlog što dvanaest godina nisam režirao. To je nesretno, i nikada se zapravo nisam vratio u mainstream Hollywood”, rekao je jednom prilikom za The Talks, prenosi Far Out Magazine.

Godine 1990. režirao je triler Catchfire, koji se pokazao toliko lošim da je Hopper na nekoliko načina pokušao spasiti svoju reputaciju. Prvo je svoje ime na odjavnoj špici zamijenio pseudonimom “Alan Smithee”, koji koriste reditelji kada se žele distancirati od projekta. Kasnije je objavio i drugačiju, rediteljsku verziju u kojoj je promijenio naslov filma u Backtrack.

U filmu Jodie Foster glumi umjetnicu koja slučajno svjedoči mafijaškom ubistvu, nakon čega postaje meta plaćenih ubica.

Kritičari su film ismijali, a opći je konsenzus bio da je riječ o potpunom kaosu. Projektu nije pomogla ni zvjezdana glumačka postava, u kojoj su se, uz Hoppera i Foster, našli i Dean Stockwell, John Turturro, Joe Pesci i Vincent Price.

Za Foster je rad s Hopperom bio toliko turbulentno iskustvo da je odlučila da više nikada neće surađivati s njim. Navodno je čak i savjetovala Meryl Streep da izbjegava rad s njim, što je Hoppera jako naljutilo. “Radila sam s glumcem i rediteljem koji je bio tako naporan. Bilo mi je jako teško. Jako teško”, objasnila je Foster kasnije, otkrivši da je mislila upravo na Hoppera.

Do otvorenog sukoba došlo je kada je iskusna glumica osjetila da su njena moralna načela ugrožena. Iskoristivši svoj status, odlučila je prekinuti snimanje i suočiti se s rediteljem.

Incident se dogodio tokom snimanja scene tuširanja u kojoj je Foster trebala biti gola. Smatrajući golotinju nepotrebnom, usred kadra je viknula “Rez!”. Hopper nije bio nimalo impresioniran te joj je nastavio “držati predavanja” o njenom ponašanju. I jedna od scenaristica filma, Anne Louise Bardach, potvrdila je da je Hopper bio izazovan suradnik, izjavivši za The Express: “Rad s Dennisom bio je potpuno ludilo.”

Čini se da se Hopperova neobuzdana osobnost često prelijevala i na njegov profesionalni život. Poznat je primjer sa snimanja filma Goli u sedlu, kada je od kolege Petera Fonde tokom scene halucinacije na groblju neprestano tražio da zamisli svoju pokojnu majku, govoreći mu: “Pitaj je zašto te je napustila.”

Hopper je bio nemilosrdan reditelj, a Foster je jednostavno bila previše iskusna da bi dopustila da takve metode utječu na nju.