Za otprilike jednu od stotinu ljudi, čak i male količine glutena mogu izazvati ozbiljne simptome i predstavljati ozbiljne zdravstvene rizike.
Iako se niz imunoloških reakcija koje dovode do celijakije može povezati sa genetskim uzrocima, brojni faktori otežavaju precizno utvrđivanje kako tačno bolest nastaje. Koristeći transgene miševe, međunarodni tim predvođen naučnicima sa Univerziteta Makmaster u Kanadi otkrio je ključnu ulogu koju igraju ćelije crevne sluzokože, što je važan korak koji bi mogao dovesti do novih terapija.
Kako gluten izaziva celijakiju i njeni simptomi
Celijakija je doživotni autoimuni poremećaj izazvan prisustvom grupe strukturnih proteina poznatih kao gluten u crevima.
Konzumiranje gotovo svega napravljenog od pšenice, ječma ili raži – što znači većinu peciva, hleba i testenina – izlaže ljude sa ovim stanjem riziku od prolaznih simptoma poput nadimanja, bola, dijareje, zatvora, a ponekad i refluksa i povraćanja.
Jedini trenutni način da se simptomi celijakije izbegnu jeste izbegavanje hrane koja sadrži gluten. Dugoročno, imunološke reakcije na gluten mogu oštetiti resice tankog creva — sitne strukture koje povećavaju unutrašnju površinu crevnih zidova i pomažu apsorpciju hranljivih materija.
Zdravstveni rizici
Ljudi sa celijakijom – posebno ako se ne leče – suočavaju se sa ozbiljnim zdravstvenim rizicima, kao što je veća verovatnoća da će razviti kolorektalni karcinom i kardiovaskularne bolesti. Bolest je povezana sa mnoštvom stanja, a samo neki primeri uključuju anemiju, osteoporozu, kašnjenje u rastu, reproduktivne probleme i neurološke poremećaje.
– Jedini način na koji danas možemo lečiti celijakiju jeste potpuno eliminisanje glutena iz ishrane – kaže gastroenterolog Elena Verdu iz Makmastera. To je teško učiniti, a stručnjaci se slažu da dijeta bez glutena nije dovoljna.
Konzumiranje hrane od pšenice, ječma ili raži može kod obolelih izazvati nadimanje, bol i probavne smetnje Foto: Shutterstock
Genetski faktori i istraživanja koja otkrivaju uzrok bolesti
Oko 90 odsto ljudi kojima je dijagnostikovano ovo stanje nosi par gena koji kodiraju protein nazvan HLA-DQ2.5. Većina preostalih 10 procenata ima gene koji kodiraju sličan protein nazvan HLA-DQ8.
Kao i druge vrste „HLA“ (ili humanog leukocitarnog antigena) proteina, ovi proteini drže delove palih osvajača u vazduhu poput jezivih trofeja na klasi imunih ćelija, upozoravajući druga odbrambena tkiva da budu na oprezu. U specifičnom slučaju HLA-DQ2.5 i HLA-DQ8, proteini su oblikovani tako da drže delove glutenskog peptida koji su otporni na varenje, upućujući ubilačke T ćelije da krenu u lov.
Nažalost, ova uputstva nisu najjasnija u razlikovanju pretnje od sličnih materijala u našem telu, što znači da su oni sa ovim genima izloženi riziku od raznih autoimunih stanja.
Međutim, neće svi koji eksprimiraju HLA-DQ2.5 ili HLA-DQ8 razviti imuni poremećaj poput celijakije.
Da bi se to desilo, ti iskidani komadi glutena prvo treba da budu preneti preko crevnog zida transportnim enzimom koji se vezuje za peptid i menja ga na način da ga učini još prepoznatljivijim.
Ćelije u crevnom zidu odgovorne su za oslobađanje ovog transportnog enzima u creva, tako da imaju ključnu ulogu u ranim fazama bolesti.
Takođe je poznato da eksprimiraju porodicu proteina kojoj pripadaju HLA-DQ2.5 i HLA-DQ8, a koji su tipično regulisani inflamatornim odgovorima u crevima. Ono što nije bilo jasno jeste kako ovo mesto za početak života ljudi sa celijakijom zapravo funkcioniše unutar same patologije.
Da bi se fokusirali na ovu važnu kariku u lancu, istraživački tim je dvaput proverio ekspresiju glavnog imunog kompleksa u ćelijama koje oblažu creva ljudi sa lečenom i nelečenom celijakijom, kao i kod miševa sa ljudskim genima za HLA-DQ2.5.
Većina ljudi sa celijakijom nosi gene HLA-DQ2.5 ili HLA-DQ8, što ih čini osetljivim na gluten Foto: Shutterstock
Zatim su stvorili funkcionalne žive modele creva, nazvane organoidi, koristeći ćelije mišjeg creva, kako bi izbliza proučili ekspresiju njihovih imunih proteina, podvrgavajući ih inflamatornim okidačima, kao i prethodno svarenom i intaktnom glutenu.
– Ovo nam je omogućilo da suzimo specifičan uzrok i posledicu i tačno dokažemo da li se reakcija odvija i kako – kaže biomedicinski inženjer Tohid Didar iz Makmastera.
Zaključak
Iz ovoga je postalo očigledno da ćelije koje oblažu creva nisu bile samo pasivni posmatrači koji su trpeli kolateralnu štetu u pogrešnom pokušaju da se telo oslobodi glutena – one su bile ključni agenti, predstavljajući mešavinu fragmenata glutena koje su razgradile crevne bakterije i transportujući enzime do ćelija imunog sistema specifičnih za gluten iz prve ruke.
Poznavanje vrsta tkiva koja su uključena i njihovo pojačanje prisustvom inflamatornih mikroba daje istraživačima novu listu ciljeva za buduće tretmane, potencijalno omogućavajući milionima ljudi širom sveta da uživaju u jednom ili dva peciva punjena glutenom bez rizika od nelagodnosti.
Izvor: Sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs
3 potencijalne opasnosti skrivene iza dijete bez glutena – Ko ne bi trebalo da ga izbegava i zbog čega?