Angela Merkel ponovo se našla u središtu pažnje tokom nedavne posjete Mađarskoj kako bi promovirala svoje memoare “Sloboda“, sugerišući da se ruska invazija na Ukrajinu možda mogla izbjeći. Da nije bilo pandemije covida, rekla je, i da čelnici istočnoevropskih zemalja nisu svojedobno odbili pregovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, on možda ne bi naredio invaziju. Čelnici zemalja istočne Evrope pak optužuju Merkel da je zatvarala oči pred Putinovim provokacijama u nastojanju da provede strategiju ekonomskog zbližavanja, odnosno, kritizirali su njeno nastojanje da i dalje dobiva jeftine energente iz Rusije, prenosi Dnevno.hr.
Briga o ekonomiji navodno je bila u prvom planu i prije 10 godina kada je Angela Merkel zauvijek preobrazila Evropu. Kancelarka koja je usred Bundestaga vikala kako je multikulturalnost mrtva – nakon izviždane njemačke himne od strane turskih nogometnih navijača u Berlinu – 2015. godine promijenila je mišljenje. Tada je otvorila vrata Njemačke i time, posredno, čitave Evrope za više od milion migranata i izbjeglica te izazvala snažne podjele – političke, društvene i ideološke – diljem kontinenta.
(Foto: X/screenshot)
Pandorina kutija
Priče o nedostatku radne snage i humanosti otvorile su Pandorinu kutiju problema, a Merkelina politika migracija nepovratno promijenila Evropu – i to ne uvijek na bolje. Merkel je tada izgovorila sada već historijsku rečenicu “Wir schaffen das” (Mi to možemo), iako je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maiziere godinama kasnije priznao da je znao kako je “kontrola izgubljena“. Naime, postoje vjerodostojna izvješća kako je njemačka savezna vlada izdala upute policiji da ne zatvara granice, čime je praktički omogućila slobodan ulazak velikog broja ljudi bez prethodnih provjera.
Ta odluka, uključujući i izvanredno pravno tumačenje prema kojem Njemačka više neće vraćati migrante u prve zemlje ulaska (što je bilo predviđeno Dublinskim pravilima), omogućila je neometan prolaz migranata kroz Balkan i njihovo masovno usmjeravanje prema Njemačkoj. Hrvatska se, kao zemlja na tzv. balkanskoj ruti, našla na samom udaru te ljudske rijeke. U tim okolnostima, mnoge evropske države odlučile su se zatvoriti, podignuti žičane ograde, zapečatiti granice. No Hrvatska je tada, barem deklarativno i u dobroj mjeri praktično, stala uz politiku otvorenosti koju je zagovarala Merkel. Pojedini lokalni zvaničnici otvoreno su kritizirali državni pristup, smatrajući da Hrvatska preuzima prevelik teret bez ikakve strategije. Istovremeno, susjedna Mađarska već je podigla ogradu na granici i poslala jasnu poruku: migranti nisu dobrodošli.
Idealizam i realnost
Zagovornici njezine politike ističu kako je migrantski val bio prilika za revitalizaciju evropskih društava koja se suočavaju sa starenjem populacije, padom nataliteta i nedostatkom radne snage. Međutim, idealizam se ubrzo suočio s realnošću. Integracija tolikog broja ljudi iz različitih kulturnih, religijskih i obrazovnih sredina pokazala se kao izazov s kojim ni najuređenije države nisu bile spremne nositi se. Osim jezičnih i obrazovnih barijera, mnogi migranti dolazili su iz društava s radikalno drukčijim pogledima na ulogu žene, odnos prema zakonima i demokratiji. Integracija, kako se pokazalo, nije jednosmjeran proces. Ona zahtijeva prilagodbu i s jedne i s druge strane. Brojni su primjeri koji ukazuju na to da se pojavilo više problema nego što se predviđalo. Od napada u Kölnu tokom novogodišnje noći, kada je više stotina žena prijavilo seksualna uznemiravanja od strane migranata, do porasta terorističkih napada koji su počinitelji činili u ime radikalnog islama. Polako, povjerenje građana u sigurnost vlastitih zemalja počelo je opadati. Povećana socijalna napetost, getoizacija i politička polarizacija doveli su do jačanja krajnje desnice, ne samo u Njemačkoj, nego i u drugim zemljama poput Francuske, Italije i Mađarske.
Produbljen jaz
Merkelina politika prema migrantima produbila je jaz između stare i nove Evrope. Dok su Njemačka, Švedska i nekoliko zapadnoevropskih zemalja zagovarale kvote za raspodjelu izbjeglica, države poput Mađarske, Poljske i Češke oštro su se protivile takvom modelu, tvrdeći da Brisel narušava njihov suverenitet. Evropska unija, koja se temelji na ideji solidarnosti i zajedništva, pokazala se kao neujedinjena i nespremna za kolektivno djelovanje. Također, val migracija stvorio je trajni osjećaj nesigurnosti kod građana. Anketa Eurobarometra iz 2016. pokazala je da je migracija postala glavno pitanje koje zabrinjava Evropljane, ispred nezaposlenosti i klimatskih promjena. Strah od gubitka identiteta, kulturnih vrijednosti i ekonomske stabilnosti počeo je dominirati političkim diskursom. Danas, deset godina nakon vrhunca migrantske krize, Evropa se još uvijek bori s posljedicama, a migracije su postale trajna tema evropske politike. Povjerenje u političke elite je narušeno, a osjećaj da su granice Evrope propusne i dalje je prisutan među građanima. Koliko je svemu tome doprinjela “Mutti” Merkel – prosudite sami.