Ljudi koji konzumiraju više slatkiša skloniji su dobivanju dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i raka. Ali, istraživanja sugeriraju da možda za to nije kriv — samo šećer.

BBC Future istražuje što kažu najnovija otkrića o tvari koja je proglašena neprijateljem javnog zdravlja broj jedan.

Teško je zamisliti, ali nekada su ljudi imali pristup šećeru samo nekoliko mjeseci godišnje, tijekom sezone voća. Danas nam je šećer dostupan cijelu godinu, često je nutritivno manje vrijedan i lako dostupan — otvaranjem gaziranog soka ili kutije kukuruznih pahuljica.

Vlade ga oporezuju, škole i bolnice izbacuju, a stručnjaci savjetuju da ga u potpunosti uklonimo iz prehrane. Vjeruje se da smanjuje rad imunološkog sustava i povećava rizik od infekcija.

No, sposobnost tijela da se bori protiv bolesti mnogo je kompliciranija. Do sada su znanstvenici imali problema dokazati kako šećer utječe na naše zdravlje, odvojeno od hrane koja sadrži previše kalorija.

Fruktoza i ‘šećerni udar‘

Pregled istraživanja pokazao je da prehrana s više od 150 grama fruktoze dnevno smanjuje osjetljivost na inzulin, što povećava rizik od visokog krvnog tlaka i kolesterola. Ključan zaključak je da su štetne posljedice po zdravlje “vjerojatnije” zato što unos šećera povećava šanse za prisutnost viška kalorija, a ne zbog isključivog utjecaja samog šećera.

Istodobno raste broj argumenata da je šećer nepravedno proglašen opasnim, što izaziva zbunjenost.

Šećeri su ključni: I složeni i jednostavni ugljikohidrati sastoje se od molekula šećera koje se razlažu u glukozu, a nju koristi svaka stanica u tijelu za proizvodnju energije i hranjenje mozga.

Problematični sirup: Nakon 1960-ih, masovna prerada dovela je do nastanka visokofruktoznog kukuruznog sirupa. Upravo tu koncentriranu kombinaciju glukoze i fruktoze, čija je konzumacija dramatično porasla (deset puta više između 1970. i 1990.), mnogi stručnjaci smatraju najsmrtonosnijom.

To povećanje pratio je i porast pretilosti. Ipak, postoje i drugačija mišljenja. Neki stručnjaci ističu da je konzumacija šećera u padu posljednjih 10 godina u zemljama poput SAD-a, dok razina pretilosti i dalje raste. Također, pretilost i dijabetes rastu i u područjima poput Europe i Australije, gdje je prisutnost visokofruktoznog kukuruznog sirupa znatno manja.

Iako se dodatni šećeri, posebno fruktoza, povezuju s nizom problema (bolesti srca, dijabetes tipa 2), i dalje nije najjasnije je li šećer taj koji izravno uzrokuje bolesti.

Profesor fiziologije Luc Tappy tvrdi da je glavni uzrok dijabetesa, pretilosti i visokog krvnog tlaka preterani unos kalorija, a šećer je samo jedna od njegovih komponenti.

“Veći unos kalorija na duže staze dovodi do taloženja masti i inzulinske rezistencije, kakav god da je sastav prehrane,” kaže Tappy. Ističe da sportaši, na primjer, često imaju visok unos šećera, ali nisku stopu kardiovaskularnih bolesti.

Zaključak znanosti: Dokazi da dodani šećer izravno uzrokuje dijabetes tipa 2, srčane bolesti, pretilost ili rak nisu dovoljno uvjerljivi. Veći unos se povezuje s ovim stanjima, ali klinička ispitivanja tek trebaju utvrditi da ih on stvarno izaziva.

Zabluda o ovisnosti i utjecaj na mozak

Iako se govori o ovisnosti o šećeru, studija na miševima je dovedena u pitanje, jer se ovisnost javljala samo kada su životinje imale ograničen pristup šećeru.

Ipak, istraživanja pokazuju utjecaj na mozak. Jedna je studija utvrdila da su oni koji su češće pili zaslađena pića imali manji prosječni volumen mozga i slabije pamćenje. Dva zaslađena pića dnevno utjecala su na starenje mozga za dvije godine.

Dijetetičari savjetuju da dodani šećeri ne smiju činiti više od 5% dnevnog unosa kalorija, ali upozoravaju da se hrana ne smije smatrati toksičnom.

Labeliranje hrane kao “dobre” ili “loše” može dovesti do nezdravog odnosa prema prehrani, pa čak i poremećaja. Prema nekim sociolozima, na šećer gledamo kao na “veliki grijeh” zato što nam pruža ogromno zadovoljstvo.

Ironija je, zaključuje BBC Future, da bi nam svima bilo bolje ako o šećeru manje razmišljamo i ne miješamo dodane šećere (u gaziranim pićima) sa šećerima koji se prirodno nalaze u zdravoj hrani (kao što je voće).