Naći fudbalera koji će ti u razgovoru ponuditi više od uobičajenih fraza, gotovo je kao pronaći iglu u plastu sijena. Eldar Hasanović je upravo takva rijetkost – fudbaler koji misli svojom glavom, govori smisleno i ostavlja utisak čovjeka koji je mnogo toga proživio i naučio.

Njegova karijera podsjeća na putopis – od sarajevskih terena, preko Kine u vrijeme kada su tamo stizale najveće svjetske zvijezde, pa sve do Indonezije, Izraela, Malte i Maldiva. Svaka od tih destinacija ostavila je trag, ne samo u njegovoj igri, već i u njegovom pogledu na život i sport. Eldar je, jednostavno rečeno, fudbaler s pričom.

U julu 2023. odlučio je da završi igračku karijeru ne želeći igrati samo da bi „odrađivao“ utakmice po nižim, amaterskim, ligama. Nije se vidio u tom svijetu. Umjesto toga, odlučio je okrenuti novu stranicu i ostati uz fudbal na drugačiji način – kao agent.

– Zvanično su dvije godine prošle otkako više ne igram, iako sam iz ozbiljnog ritma ispao i ranije. Naravno da mi fali, predugo sam bio igrač da bih to tek tako ostavio iza sebe. Nismo ni svjesni koliko nam fale neke fudbalske sitnice dok ne prestanemo – najobičnije dodavanje na treningu, dribling, gol, igrice, sve te male stvari koje su nam normalne dok igramo. Pa i tenzija, stres, utakmice, pobjede, porazi, sve ono što te čini profesionalnim igračem. Ipak, bio sam svjestan da je došlo vrijeme da stanem. Nisam više mogao igrati na nivou na kojem sam želio, bio sam totalno van ritma, a nisam sebe vidio u nižim ligama – priča Hasanović za Reprezentacija.ba portal.

Nakon što je okačio kopačke o klin, Hasanović je znao da želi ostati u fudbalu – ali na drugačiji način.

– Dobio sam FIFA licencu odmah po završetku karijere. Nisam se vidio u trenerskom poslu, previše je zahtjevan i nesiguran. Kod nas ima previše trenera, a premalo ozbiljnog posla. Čak i neki treneri pokušavaju da se bave menadžerstvom. Mi smo posebni – svi misle da mogu sve da rade.
Kao igrač sam upoznao dosta agenata i mislim da sam dovoljno pametan da od svakog uzmem ono dobro, a da se klonim loših stvari. Želim da budem agent kakvog bih ja sebi poželio dok sam igrao. Idem sporijim putem, ali nadam se da ću stići tamo gdje želim.

Maldivi – egzotičan kraj karijere

Posljednja stanica njegove bogate karijere bili su Maldivi – destinacija poznata po luksuznim resortima, ali ne i po fudbalskom kvalitetu.

– Maldivi su bili jedno lijepo iskustvo za kraj karijere. Prije toga sam planirao da prestanem igrati, ali kada je stigla ponuda, realno je nisam mogao odbiti. To je jedno od najpoznatijih i najljepših mjesta na svijetu. Fudbalski – ne baš idealno. Uslovi za trening su bili loši, ali ljudi su korektni, dobri. Ekipa u kojoj sam igrao imala je 15 reprezentativaca, devet ili deset su bili starteri u reprezentaciji, tako da je kvalitet bio solidan. Osvojili smo i Kup, a da sam ostao duže, vjerovatno bismo osvojili i prvenstvo i igrali azijsko takmičenje. Ipak, nisam više mogao mentalno ‘namjestiti glavu’. Sve u svemu, lijepo iskustvo za kraj i drago mi je da sam bio tamo.

Od Izraela do Kine – karijera kao atlas

Hasanović je tokom karijere prošao brojne zemlje i kulture, a svaka mu je donijela nova iskustva.

– Imao sam sreću da igram u zanimljivim državama i ligama. U Slovačkoj sam, kao osamnaestogodišnjak u Žilini, imao veliku šansu da se izgradim kao igrač. Nisam je iskoristio jer sam bio mlad, nestrpljiv, ali mi je taj period mnogo pomogao. U Izraelu sam već imao iskustvo iz inostranstva i bilo mi je lakše. To je najjača liga u kojoj sam igrao. Tada su tamo igrali Benayoun, Zahavi, Medunjanin, Stojković, Rajković… Prava imena. Nažalost, povreda me odvojila tri mjeseca od terena, a kada si stranac – nema milosti. Ne igraš, ideš kući. Samo se kod nas stranci čuvaju kao kap vode na dlanu, iako ne doprinose – kaže kroz osmijeh.

Onda je došla Kina – vjerovatno najzanimljivije poglavlje njegove karijere.

– U Kini sam možda proveo i najbolji period u karijeri. Sjajno iskustvo, drugačiji svijet. Klub je kasnije bankrotirao, ali to vrijeme neću zaboraviti. Tada su u Kini igrali Jose Antonio Reyes, Victor Anichebe, Joan Verdu, a treneri su bili Sven-Göran Eriksson, Sergi Barjuan… Velika imena, čak i u drugoj ligi. Nakon toga sam bio bez kluba neko vrijeme, a onda otišao u Indoneziju. Tamo sam se vratio u život, ali se desio Covid i sve se raspalo. Indonezija me oduševila – ljudi obožavaju fudbal, atmosfera je nevjerovatna, iako kvalitet nije na visokom nivou. Nažalost, pandemija je sve zaustavila i tada sam počeo razmišljati o kraju karijere. Bahrain i Maldivi su spletom okolnosti bili više turistički izleti nego pravi fudbal.

Stranac ne smije griješiti

Iskusio je i tamnu stranu profesionalnog fudbala – pritisak koji strani igrači osjećaju u inostranstvu.

– U Kini mi se desilo da igram odlično, da zabijam i asistiram, a onda pogriješim jedno dodavanje na treningu i trener mi jasno kaže da ja, kao stranac, ne smijem griješiti. Zvuči smiješno, ali to je realnost. U većini klubova su me cijenili, ali i ‘cijedili’. Od mene se uvijek očekivalo 100% i kad drugi ne mogu. Imao sam par loših iskustava, ali mnogo više dobrih. I zahvalan sam – živio sam od onoga što najviše volim i to u prelijepim gradovima. A što je najvažnije, stvorio sam temelje za posao kojim se sada bavim.

Željo je ljubav

Kroz razgovor se vraća tamo gdje je sve počelo – na Grbavicu. Sa Plavima je osvojio titulu, zabijao je u derbiju, a posebno ističe ime Amara Osima.

– Uvijek ponavljam da je Amar Osim jedan od najzaslužnijih što sam ostao u profesionalnom fudbalu. Potpisao me sa 22 godine, poslije teške povrede i pauze od 10 mjeseci, kad me niko nije htio. Brzo mi je dao priliku i zahvaljujući njemu sam igrao još 11 godina. Nikad nismo imali konflikt. Kakav konflikt? Samo ‘Dobar dan, šefe!’ i bježanija, haha. Nisam mu bio zanimljiv niti sam mu davao povoda da me ‘nagazi’. Bio je pošten, svi su dobijali šansu. Kad je ružio, ružio je s razlogom. Teško je raspravljati s čovjekom koji zna toliko o fudbalu i uz to ima smisla za humor.

Govoreći o Osimu, Hasanović dodaje i svoj pogled na njegovu karijeru:

– Mislim da se i on malo previše vezao za Želju, što je razumljivo, ali ga je to možda i koštalo veće karijere. Poslije Želje i silnih uspjeha mu je bilo teško preuzeti bilo koji klub u BiH. Za inostranstvo je vjerovatno bio previše izbirljiv, a danas, kad odbiješ par puta, brzo se pročuje i padneš u zaborav. Fudbalski svijet je mali. Ipak, on je naš najtrofejniji trener i to dovoljno govori. Svakako mi danas radije dovodimo trenere sa strane. Svake dvije godine dobijemo dvadesetak novih trenera sa PRO licencom. Ne znam samo gdje svi ti ljudi rade kad samo na prste možemo prebrojati one u iole ozbiljnim ligama.

Tokom epizode u Željezničaru je dijelio svlačionicu sa mnogo dobrih fudbalera, majstora… Prisjetio se i dana kada je Miroslav Stevanović kao bivši prvotimac Seville završio na Grbavici.

– Kad sam došao još su igrali Zeba i Bešlija. Kad sam odlazio, tu su već bili Bajić i Hadžiahmetović koji su nedugo potom otišli u Tursku. S Amirom sam igrao cijelu polusezonu i odmah sam vidio da će napraviti veliku karijeru. Nažalost, povrede su ga malo usporile. Stevanović? Njega znam od 15. godine i pionirske reprezentacije. Mislim da je on najstandardniji reprezentativac kada se gledaju sve te selekcije, u svakoj je bio neizostavan član, a u Željezničar je došao pogubljen nakon nekoliko slabih sezona i čestih selidbi. No, brzo je pokazao klasu. Osim što je dobar igrač, jako je inteligentan, skroman i dobar dečko. Sjećam se da sam ga jedne prilike želio predložiti jednom turskom klubu prije nego što će doći u Želju, a on meni odgovara: ‘Hvala ti, ali nemoj da gubiš obraz radi mene’. Takav je, previše skroman, napravio bi puno više da je imao luđu  glavu i da je bio egoist. Ljudsku prirodu je teško promijeniti, iako je on, naravno, već napravio mnogo toga u karijeri.

Za kraj Hasanović se osvrnuo i na trenutno stanje u domaćem fudbalu.

– Borac i Zrinjski žive na mentalitet, nisu posebno kvalitetni kao prošle sezone, ali imaju stabilnost i mir. Sudije ih paze, imaju dobru atmosferu, mediji im ne ulaze u svlačionicu i kancelarije. Željo solidan, gube bodove gdje ne treba, ali pokažu karakter u derbijima. Najviše me boli suđenje – zadnjih pet godina je to goli kriminal. Loši karakteri, mali ljudi u velikim uniformama koji misle da mogu šta hoće. Sarajevo pravi pomake, imaju dobre izlazne transfere, ali puno griješe s ulaznim. Konstantne turbulencije u i oko kluba se odražavaju na rezultate s tim da se mora reći da su odmakli od ostalih klubova u mnogo segmenata. S druge strane, Široki igra pametno, bez zvijezda, ali efikasno. Biće ovo duga sezona, puna derbija – i, nažalost, sudijskih grešaka – poručio je Hasanović za kraj.

(Reprezentacija.ba)