ODGOJITI samopouzdano i uspješno dijete nema veze s time da budete savršeni roditelji. Mnogi se dive djeci koja briljiraju u glazbi, sportu ili školi i misle da su jednostavno rođena s tim talentom. No, istina je da uspjeh ne dolazi samo iz urođenih sposobnosti, već i iz odnosa koji dijete razvije prema pogreškama, piše Your Tango.

Iako su nas roditelji učili da “iz prve možda neće ići”, mnogi su zapravo vjerovali da uspjeh znači ne griješiti. A upravo je suprotno. Pogreške su ključne za razvoj. Roditelji koji odgajaju uspješnu i emocionalno zdravu djecu najčešće nesvjesno primjenjuju tri važne strategije koje pogreške pretvaraju u korisna životna iskustva.

1. Uče djecu da je pogreška normalna

Djeca često vjeruju da pogriješiti znači napraviti nešto loše. To im ruši samopouzdanje i smanjuje želju za pokušajem. Psihologinja Carol Dweck objašnjava razliku između dviju vrsta razmišljanja. Djeca s fiksnim načinom razmišljanja misle da su sposobnosti urođene i nepromjenjive. Takva djeca češće odustaju kada naiđu na izazov.

S druge strane, djeca koja razviju tzv. razvojni način razmišljanja vjeruju da se vještine mogu izgraditi trudom. Ona pogreške vide kao priliku za učenje. Istraživanja pokazuju da takva djeca lakše prihvaćaju izazove, brže se oporavljaju od neuspjeha i postižu bolje rezultate u školi.

Roditelji mogu poticati takav pristup ako djetetu objasne da se mozak, baš poput mišića, jača učenjem i ponavljanjem. Važno je da imaju strpljenja i puste dijete da samostalno rješava probleme, bez straha od kritike.

2. Kontroliraju svoje reakcije na pogreške

Način na koji roditelji reagiraju na pogreške djeteta može dugoročno oblikovati njegov odnos prema neuspjehu. Ako se dijete boji priznati pogrešku jer očekuje kaznu ili osudu, počinje razvijati strah od pokušavanja. Time se blokira prilika za rast.

To ne znači da dijete ne treba snositi posljedice, ali važno je razlikovati ozbiljne greške od bezazlenih. Većina pogrešaka iz djetinjstva, poput prolivenog soka ili loše ocjene, zapravo su prilike za učenje i razvoj.

Stručnjaci poručuju da je pogreška dio procesa učenja i vježbanja. A upravo se kroz vježbu gradi samopouzdanje. Kada roditelji reagiraju mirno i podržavajuće, djetetu šalju poruku da je u redu pogriješiti i pokušati ponovno.

3. Uče ih da budu nježni prema sebi

Nakon neuspjeha, djeca često pomisle da nisu dovoljno pametna ili dobra. Samokritika dolazi prirodno, ali roditelji ih mogu naučiti boljem pristupu – suosjećanju prema sebi.

Psihologinja Kristin Neff ističe da suosjećanje prema sebi nije isto što i samosažaljenje ili popuštanje. To nije umanjivanje problema, nego iskreno prihvaćanje pogreške bez osuđivanja.

Za razliku od samopoštovanja koje često ovisi o vanjskim uspjesima, suosjećanje prema sebi temelji se na unutarnjoj sigurnosti – ideji da smo dovoljno vrijedni, i kada pogriješimo.

Ako djeca nauče pristupiti vlastitim pogreškama s razumijevanjem, moći će ih analizirati i učiti iz njih bez osjećaja srama. To im daje emocionalnu snagu za cijeli život.

Pogreške su nužne za uspjeh

Djecu ne moramo štititi od svakog neuspjeha. Umjesto toga, trebamo ih naučiti da pogreške nisu znak slabosti, već prilika za rast. Kada dijete zna da ga volimo i kada griješi, spremnije će riskirati, pokušavati i razvijati se.

Na taj način ne samo da im pomažemo da uspiju u životu, već ih učimo da budu emocionalno otporne, suosjećajne i hrabre osobe.